Novi tehnološki postupak za proizvodnju kvalitetnog jagnjećeg mesa
No Thumbnail
Authors
Petrović, MilanRužić-Muslić, Dragana

Maksimović, Nevena
Žujović, Miroslav
Smiljaković, Tatjana
Bijelić, Zorica
Article (Published version)
Metadata
Show full item recordAbstract
U Srbiji, kao i u najvećem broju zemalja Evrope, jagnjeće meso u strukturi ukupne
proizvodnje ovčijeg mesa učestvuje sa oko 70%. Bez obzira na to, sadašnja
proizvodnja ne može da zadovolji potrebe ni naše zemlje pa su izvozne mogućnosti
male. Količine proizvedenog mesa ovaca tokom proteklih desetak godina u našoj
zemlji se kreće ispod 20.000 tona, a potrošnja je ispod 3.0 kg po stanovniku, što je
veoma malo, čime spadamo u red evropskih zemalja sa najnižim konzumiranjem
ove namirnice. U našim prodavnicama ili restoranima se retko može naći jagnjeće
meso, a naročito kvalitetna mlada jagnjetina. Ono što je najvažnije, u Srbiji ne
postoji razrađen novi tehnološki postupak proizvodnje jagnjećeg mesa primenom
trorasnog ukrštanja i korišćenja punog efekta heterozisa. U svetu se ovoj
problematici poklanja naročita pažnja i proizvodnja jagnjećeg mesa je zasnovana
upravo na novim tehničkim rešenjima i to baš primenom heterozisa. Suština ovog
tehnološkog postupka ogleda se u iznalaže...nju najbolje kombinacije ukrštanja
domaće pramenke sa inostranim populacijama, čija je će genetska distanca
omogućiti ostvarenje boljih rezultata u proizvodnji kvalitetnog jagnjećeg mesa.
Tov dobijene jagnjadi, prema ovom tehničkom rešenju traje 90 dana. Usled uticaja
pozitivnog heterozisa individue(100%) i heterozisa jednog roditelja(100%),
ostvaruju se visok dnevni prirast i visoka završna masa tela. Ovakvo korišćenje
heterozis efekta se ne pojavljuje pri uobičajenom industrijskom ukrštanju rasa
kako je to slučaj na farmama u Srbiji. Kao rezultat primene ovog rešenja dobija se
prosečan dnevni prirast jagnjadi od preko300 grama i nadmašuje vrednosti za ovu
osobinu kod ostalih populacija na našem području, a naročito u poređenju sa
virtemberškom i Il de frans ovcom. Jagnjad sa 90 dana uzrasta imaju masu tela
iznad 30 kg, a za dostizanje te mase po kg ostvarenog prirasta troše manju količinu
hrane čak i do 20%. Zaklana jagnjad imaju visok randman, visok udeo mesa I
kategorije, i odlična fizičko hemijska i tehnološka svojstva mesa. Ovim tehničkim
rešenjem se za jednu godinu na farmi od 100 ovaca dobija 64 jagnjadi više u
odnosu uobičajene sisteme gajenja ovaca u Srbiji. Pored broja jagnjadi, ovom
tehnologijom se ostvaruje veći prirast podmlatka i manji utrošak hrane za kilogram
prirasta u odnosu na ovčarsku praksu kod nas čime je i ekonomski efekat daleko
veći. Primena nove tehnologije ima i nekoliko tehnološko organizacionih
prednosti u odnosu na standardnu.
Keywords:
jagnjad, meso, prirast, ukrštanjeSource:
Biotechnology in Animal Husbandry, 2010, 26, special issue, 1-10Publisher:
- Institute for Animal Husbandry
Funding / projects:
Collections
Institution/Community
RIStocarTY - JOUR AU - Petrović, Milan AU - Ružić-Muslić, Dragana AU - Maksimović, Nevena AU - Žujović, Miroslav AU - Smiljaković, Tatjana AU - Bijelić, Zorica PY - 2010 UR - http://r.istocar.bg.ac.rs/handle/123456789/861 AB - U Srbiji, kao i u najvećem broju zemalja Evrope, jagnjeće meso u strukturi ukupne proizvodnje ovčijeg mesa učestvuje sa oko 70%. Bez obzira na to, sadašnja proizvodnja ne može da zadovolji potrebe ni naše zemlje pa su izvozne mogućnosti male. Količine proizvedenog mesa ovaca tokom proteklih desetak godina u našoj zemlji se kreće ispod 20.000 tona, a potrošnja je ispod 3.0 kg po stanovniku, što je veoma malo, čime spadamo u red evropskih zemalja sa najnižim konzumiranjem ove namirnice. U našim prodavnicama ili restoranima se retko može naći jagnjeće meso, a naročito kvalitetna mlada jagnjetina. Ono što je najvažnije, u Srbiji ne postoji razrađen novi tehnološki postupak proizvodnje jagnjećeg mesa primenom trorasnog ukrštanja i korišćenja punog efekta heterozisa. U svetu se ovoj problematici poklanja naročita pažnja i proizvodnja jagnjećeg mesa je zasnovana upravo na novim tehničkim rešenjima i to baš primenom heterozisa. Suština ovog tehnološkog postupka ogleda se u iznalaženju najbolje kombinacije ukrštanja domaće pramenke sa inostranim populacijama, čija je će genetska distanca omogućiti ostvarenje boljih rezultata u proizvodnji kvalitetnog jagnjećeg mesa. Tov dobijene jagnjadi, prema ovom tehničkom rešenju traje 90 dana. Usled uticaja pozitivnog heterozisa individue(100%) i heterozisa jednog roditelja(100%), ostvaruju se visok dnevni prirast i visoka završna masa tela. Ovakvo korišćenje heterozis efekta se ne pojavljuje pri uobičajenom industrijskom ukrštanju rasa kako je to slučaj na farmama u Srbiji. Kao rezultat primene ovog rešenja dobija se prosečan dnevni prirast jagnjadi od preko300 grama i nadmašuje vrednosti za ovu osobinu kod ostalih populacija na našem području, a naročito u poređenju sa virtemberškom i Il de frans ovcom. Jagnjad sa 90 dana uzrasta imaju masu tela iznad 30 kg, a za dostizanje te mase po kg ostvarenog prirasta troše manju količinu hrane čak i do 20%. Zaklana jagnjad imaju visok randman, visok udeo mesa I kategorije, i odlična fizičko hemijska i tehnološka svojstva mesa. Ovim tehničkim rešenjem se za jednu godinu na farmi od 100 ovaca dobija 64 jagnjadi više u odnosu uobičajene sisteme gajenja ovaca u Srbiji. Pored broja jagnjadi, ovom tehnologijom se ostvaruje veći prirast podmlatka i manji utrošak hrane za kilogram prirasta u odnosu na ovčarsku praksu kod nas čime je i ekonomski efekat daleko veći. Primena nove tehnologije ima i nekoliko tehnološko organizacionih prednosti u odnosu na standardnu. PB - Institute for Animal Husbandry T2 - Biotechnology in Animal Husbandry T1 - Novi tehnološki postupak za proizvodnju kvalitetnog jagnjećeg mesa VL - 26 IS - special issue SP - 1 EP - 10 ER -
@article{ author = "Petrović, Milan and Ružić-Muslić, Dragana and Maksimović, Nevena and Žujović, Miroslav and Smiljaković, Tatjana and Bijelić, Zorica", year = "2010", abstract = "U Srbiji, kao i u najvećem broju zemalja Evrope, jagnjeće meso u strukturi ukupne proizvodnje ovčijeg mesa učestvuje sa oko 70%. Bez obzira na to, sadašnja proizvodnja ne može da zadovolji potrebe ni naše zemlje pa su izvozne mogućnosti male. Količine proizvedenog mesa ovaca tokom proteklih desetak godina u našoj zemlji se kreće ispod 20.000 tona, a potrošnja je ispod 3.0 kg po stanovniku, što je veoma malo, čime spadamo u red evropskih zemalja sa najnižim konzumiranjem ove namirnice. U našim prodavnicama ili restoranima se retko može naći jagnjeće meso, a naročito kvalitetna mlada jagnjetina. Ono što je najvažnije, u Srbiji ne postoji razrađen novi tehnološki postupak proizvodnje jagnjećeg mesa primenom trorasnog ukrštanja i korišćenja punog efekta heterozisa. U svetu se ovoj problematici poklanja naročita pažnja i proizvodnja jagnjećeg mesa je zasnovana upravo na novim tehničkim rešenjima i to baš primenom heterozisa. Suština ovog tehnološkog postupka ogleda se u iznalaženju najbolje kombinacije ukrštanja domaće pramenke sa inostranim populacijama, čija je će genetska distanca omogućiti ostvarenje boljih rezultata u proizvodnji kvalitetnog jagnjećeg mesa. Tov dobijene jagnjadi, prema ovom tehničkom rešenju traje 90 dana. Usled uticaja pozitivnog heterozisa individue(100%) i heterozisa jednog roditelja(100%), ostvaruju se visok dnevni prirast i visoka završna masa tela. Ovakvo korišćenje heterozis efekta se ne pojavljuje pri uobičajenom industrijskom ukrštanju rasa kako je to slučaj na farmama u Srbiji. Kao rezultat primene ovog rešenja dobija se prosečan dnevni prirast jagnjadi od preko300 grama i nadmašuje vrednosti za ovu osobinu kod ostalih populacija na našem području, a naročito u poređenju sa virtemberškom i Il de frans ovcom. Jagnjad sa 90 dana uzrasta imaju masu tela iznad 30 kg, a za dostizanje te mase po kg ostvarenog prirasta troše manju količinu hrane čak i do 20%. Zaklana jagnjad imaju visok randman, visok udeo mesa I kategorije, i odlična fizičko hemijska i tehnološka svojstva mesa. Ovim tehničkim rešenjem se za jednu godinu na farmi od 100 ovaca dobija 64 jagnjadi više u odnosu uobičajene sisteme gajenja ovaca u Srbiji. Pored broja jagnjadi, ovom tehnologijom se ostvaruje veći prirast podmlatka i manji utrošak hrane za kilogram prirasta u odnosu na ovčarsku praksu kod nas čime je i ekonomski efekat daleko veći. Primena nove tehnologije ima i nekoliko tehnološko organizacionih prednosti u odnosu na standardnu.", publisher = "Institute for Animal Husbandry", journal = "Biotechnology in Animal Husbandry", title = "Novi tehnološki postupak za proizvodnju kvalitetnog jagnjećeg mesa", volume = "26", number = "special issue", pages = "1-10" }
Petrović, M., Ružić-Muslić, D., Maksimović, N., Žujović, M., Smiljaković, T.,& Bijelić, Z.. (2010). Novi tehnološki postupak za proizvodnju kvalitetnog jagnjećeg mesa. in Biotechnology in Animal Husbandry Institute for Animal Husbandry., 26(special issue), 1-10.
Petrović M, Ružić-Muslić D, Maksimović N, Žujović M, Smiljaković T, Bijelić Z. Novi tehnološki postupak za proizvodnju kvalitetnog jagnjećeg mesa. in Biotechnology in Animal Husbandry. 2010;26(special issue):1-10..
Petrović, Milan, Ružić-Muslić, Dragana, Maksimović, Nevena, Žujović, Miroslav, Smiljaković, Tatjana, Bijelić, Zorica, "Novi tehnološki postupak za proizvodnju kvalitetnog jagnjećeg mesa" in Biotechnology in Animal Husbandry, 26, no. special issue (2010):1-10.